Godina je bila 2002,mjesto radnje tog sparnog ljetnog dana je bolnica marokanske metropole,grada Rabata,glavni protagonisti 75-godišnja Marokanka i mjesni ginekolog ,a razlog dolaska u bolnicu te starice su bolovi u trbuhu.Ništa neobično,reći ćete,to se dešava svaki dan i nije nikakva senzacija…Da,da,samo bolovi su nastali zbog ni manje ni više nego fosiliziranog fetusa-tzv. “kamenog djeteta“ koje je starica nosila u utrobi punih 46 godina!
Govoreći o svom otkriću na konferenciji za novinare liječnici su izjavili da su u potpunosti uklonili fosilizirani, 3.5 kilograma teški, 42 centimetra dugi fetus.Prema nnalazima, fetus se nalazio u abdominalnom dijelu kao posljedica izvanmaternične trudnoće iz 1956. godine!
-Potpuni nalazi operacije,koja je izvršena u lipnju, bit će objavljeni u sljedećem izdanju marokanskog medicinskog mjesečnika L¨Evenement Medical-izjavio je tada Chafferidine Ouazzani, ravnatelj ginekološkog odjela bolnice Rabat Souissi.Ouazani je rekao kako liječnici vjeruju da je fetus narastao do prirodne veličine i onda umro zbog komplikacija izvanmaternične trudnoće. Žena, čije ime nije objavljeno u lipnju 2002. je došla u bolnicu Rabat te se požalila da osjeća bolove u trbuhu i donjem dijelu leđa.Ultrazvukom je utvrđeno da u abdomenu postoji “sumnjiva masa“,a RTG je potvrdio da je riječ o fetusu.
Liječnici koji su staricu opisali kao nepismenu seljanku iz Benslimane, rekla im je da je posljednji put bila u drugom stanju 1956., i tada joj ej savjetovano da dijete porodi carskim rezom što je ona odbila jer je željela roditi prirodnim putem. Žena nije znala da fetus raste izvan maternice a nikada nije poduzela ništa da bi ga uklonila.Kamene bebe pojavljuju se jednom u 250.000 trudnoća, ali rijetko kad ostanu u majci dugo kao u ovom slučaju.
Odavno već većina Hrvata u BiH mašta o trećem entitetu, ukratko o hrvatskom djelu BiH koji je i postojao a zvao se Herceg Bosna. I danas ta Herceg Bosna živi u srcima Hrvata iako zemljopisno ne postoji. No, jeli ovakva BiH, odnosno država u kojem je jedan narod, a to su Hrvati marginaliziran, omalovažen, gotovo sveden na manjinu država koja treba ostati ovakva? Udio Hrvatskog novca, odnosno novca koji uplaćuju hrvatske županije u Federacijski budžet kreće se od najmanje 40% pa sve do visokih 58% što tvrde pojedini analitičari. A u hrvatske županije se vraćaju mrvice. Godišnje na taj način hrvatske županije gube oko 350 miliona KM. Uostalom u hrvatske županije ide samo petina novca. Hrvati privrjeđuju 40 %, ili čak 58 % u proračun, a vraća im se samo trećinu novca koji šalju u federacijski budžet? Postavlja se pitanje-gdje je tu logika? Ili još jedno pitanje-zašto bi Hrvati trebali biti osuđeni na neravnopravnost i preglasavanje u godinama koje slijede? Zašto bi Hrvati dopustili da im Bošnjaci (BiH muslimani je pravilniji naziv) ponovo biraju kojekakve Komšiće i ostale kvazi "Hrvate"? Nastanak Herceg Bosne
Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, kao politička, kulturna, ekonomska i teritorijalna organizacija hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini utemeljena je 18. studenog 1991. godine. Osnovana je od strane političkog vrha Hrvata u Bosni i Hercegovini (HDZ BiH), kao odgovor srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i Hrvate u toj zemlji. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna 28. kolovoza 1993. prerasta u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, kao hrvatsku upravnu jedinicu u sklopu Bosne i Hercegovine. Hrvatska Republika Herceg-Bosna kao politička i teritorijalna cjelina je ukinuta potpisivanjem Washingtonskog sporazuma, 18. ožujka 1994. godine. Hrvatska zajednica, a poslije Hrvatska Republika Herceg Bosna nikada nije donijela ustav o raskidu odnosa s Bosnom i Hercegovinom. Nije donijela čak ni svoj statut, a u svim je aspektima poštivala suverenitet BiH.
Povjest Herceg Bosne
Pojam Herceg-Bosna je složenica koja je nastala početkom XX. stoljeća u određenim hrvatskim intelektualnim krugovima koja je zamjenjivala sam pojam Bosna i Hercegovina, a koju je prihvatila opet početkom '90-ih godina XX. stoljeća politika Hrvatske demokratske zajednice u Bosni i Hercegovini koja je također pod tim pojmom smatrala kompletno ovozemlje Bosne i Hercegovine.Poslije 18. studenog 1991. godine, taj se pojam vezao za Hrvatsku zajednicu poslije Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu sa sjedištem u Grudama. Nakon Washingtonskog sporazuma i uspostavljanja Federacije BiH koja je sastavljena od županija, nesuglasje političara oko nazivlja većinske hrvatske županije sa sjedištem u Livnu (Prijedlozi su bili: Dinarska, Tropoljska, Livanjska itd.) usvojen je kompromisan naziv Hercegbosanska županija koji je kao takav pred Ustavnim sudom Federacije BiH proglašen neustavnim. Službeni naziv Hercegbosanske županije danas je Županija br. 10. Danas, Herceg-Bosna je naziv koji označava većinska hrvatska područja u Bosni i Hercegovini iako ta područja nisu svrstana u jednu cjelovitu jedinicu.
U ratu u Bosni i Hercegovini, Hrvati su zahvaljujući svojem samoorganiziranju putem Hrvatske zajednice, a poslije Hrvatske Republike Herceg-Bosne i njezinih oružanih snaga Hrvatskog vijeća obrane izborili svoj opstanak u Bosni i Hercegovini. Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini prvi se organizirao politički i vojno protiv srpskog agresora. Ta njegova organizacija bila je temeljem nastojanja da se održi kao konstitutivan i suveren narod u Bosni i Hercegovini. U redovima hrvatskih vojnih postrojbi početkom rata u Bosni i Hercegovini s Hrvatima su se borili i Bošnjaci. Bošnjaci, naime u to prvo vrijeme agresije na BiH nisu imali svoje vojne jedinice i priznavali su HVO kao obrambenu snage cijele BiH, a Herceg Bosnu i kao svoju domovinu. Iako, moram naglasiti da je većina ratno sposobnih ljudi iz muslimanskog naroda tada bila po podrumima ili u izbjeglištvu u Hrvatskoj, zapadnoj Europi ili Skandinaviji. Jer, kao što je jedan od njih rekao na početku rata u BiH, odnosno napada srpske vojske na selo Ravno-to nije naš rat..
Kasnije muslimani osnivaju svoju vojnu jedinicu Armiju BiH i veliki broj muslimana prelazi iz HVO-a u postrojbe iste. Krajem listopada 1992. godine izbija Bošnjačko-hrvatski sukob, u kojem Bošnjaci otvoreno napadaju svoje dojučerašnje saveznike Hrvate. Iako su ih Hrvati obranili od istrijebljenja u BiH, oni okreću leđa i sad žele svoju državu u kojoj neće biti ni Hrvata ni Srba. Kakav podmukli plan je to bio... Danas kad se vratim u to doba teško mi je shvatiti da napadaš onoga koji te hrani i brani . Tim više što je većinu tih istih ljudi Republika Hrvatska primila u svoje hotele, hranila ih, dala im sve za vrijeme rata u BiH. Bošnjačka vojska u četiri ofenzive zauzela je velik dio prostora koji su bili pod kontrolom Hrvatskog vijeća obrane, gotovo cijelu sjevernu i srednju Bosnu (osim Novog Travnika, Viteza, Busovače, Kiseljaka, Kreševa, Žepča i šireg područja oko tih gradova, dijela zavidovićke općine, Usore i dijela vareške općine) i dio Hercegovine: Konjic, Jablanicu te istočne i sjeverne dijelove mostarske općine. Pred potpisivanje nesretnog i nespretnog Daytonskog ugovora Herceg Bosna je izgledala ovako:
Da bude jasnije, prije daytonskog sporazuma, Bosanski su Srbi kontrolirali oko 46% BiH (cca 23687 km2), bosansko-hercegovački Hrvati 25% (12937 km2) i bosanski Bošnjaci 28% (14506).
Post Daytonska zbilja i mogućnost izlaska Hrvata iz te zbilje
Potpisivanjem Daytona Hrvati BiH su dali najviše (4% BiH teritorija) vraćajući Srbima 9% današnje RS, kao i povlačeći se iz Unsko-Sanske županije kao i općine Donji Vakuf (u Središnjobosanskoj županiji) poslije potpisa. Maleno povećanje Posavske županije (Odžak i dijelovi Domaljevačke općine) nisu promijenili činjenicu da su nakon daytonskog sporazuma Hrvati kontrolirali samo 21% BiH (10640 km2), u usporedbi sa više od 25% prije Daytona. Kao i da je Posavina, gdje su Hrvati značajan udio stanovništva većim dijelom ostalo izvan hrvatskog nadzora. BiH Srbi dobili su nazad veliki dio planinskog teritorija koji su prije nadzirali i to 4% teritorija BiH od Hrvata i malene iznose od muslimana (planina Ozren), ali su bili prisiljeni prepustiti Sarajevo (uz iznimku prigradski naselja južno od grada) i neke bitne točke na istoku Bosne i Hercegovine. Sve u svemu, mijenjanjem kvalitete za kvantitet, srpski je postotak narastao do 49% (48 ako isključimo Brčko Distrikt, 24526 km2) od 46 i nešto % prije Daytona. BiH muslimani dobili su najviše. Mirovni sporazum im je dao skoro cijelo Sarajevo, kao i neke bitne položaje u istočnoj Bosni i Hercegovini (npr. goraždanski koridor) dok su napustili tek tekoliko položaja na planini Ozren i u zapadnoj Bosni. Njihov postotak se povećao od 28% prije Daytona do 30% te su uvelike poboljšali kvalitetu dobivene zemlje. Veliki dijelovi teritorija prije rata naseljenog muslimanima (i Hrvatima) ostali su pod kontrolom Srba, a Srbi su izgubili etnički kompaktno, ali slabo naseljeno područje zapadne Bosne uz Hrvatsku granicu, te još neke etnički srpske teritorije.
Nakon potpisa Daytona koji je bio velika lakrdija došlo se do toga da Hrvati više ništa ne znače u državi, a prije potpisa hrvatski prostori su zauzimali veliki dio BiH što se i vidi iz ove slike.
Danas nam se smiju i Srbi i Muslimani, i smatraju nas za "mlade majmune". S potpunim pravom.. Jer samo ljudi u žutim košuljama mogu pristati na to da daju svoj teritorij a ne dobiju ništa za uzvrat. Dapače, dobili smo državu u kojoj nas tlače, u kojoj nemamo pravo glasa.. Državu u kojoj smo ukratko niko i ništa. Priče o tome da smo to morali potpisati ne piju vodu. Zašto Srbi nisu potpisali nešto što im je naredila Europa a ugrožavalo ih je? Jer se Srbi nisu bojali, jer su Srbi imali političare, jer su srbi "imali muda". I sad im niko ništa ne može. Oni imaju svoje uvjete od kojih danas ne odustaju. I to s pravom, jer Srbi danas imaju polovicu teritorija BiH! I mogu postavljati svoje uvjete. A sad, vratite se na ovu drugu kartu, na teritorij koji su Hrvati imali prije Daytona. Da je teritorij ostao ovakav, Hrvati mogli bi za Šipovo, Mrkonjić, "predgrađe Banjaluke" koje je držao HVO tražiti s pravom Posavinu koja je oduvijek bila hrvatski teritorij. Na tom području, Hrvati su bili većina i prema popisu stanovništva iz 1991. godine bilo ih je 131.542! Ali Hrvati su dali Bosansko Grahovo, Drvar, južni dio Bosanskog Petrovca, veći dio općine Ključ, Mrkonjić Grda, Šipovo, južni dio općine Banja Luka i još mnogo toga a za to su dobili jedno veliko ništa. Pobjednici u ratu postali su poraženi. Danas Hrvati nemaju pravo postavljati uvjete a moraju prihvaćati kojekakve prijedlge koji dolaze od strane Muslimana, Srba, EU ili od SAD-a.. Sad smo zainteresirani i za potpisivanje Prudskog sporazuma, no to Muslimanima ne odgovara, a danas i oni postavljaju uvjete. Muslimanima ne odgovara da BiH gubi teritorij iz dva razloga. Prvi je taj što gube teritorij na kojem su Hrvati, a smatraju ga svojim teritorijem. A takvim ga smatraju, jer su zbog većeg broja mogu preglasati Hrvate na državnoj razini i nametati im što oni žele. Drugi razlog je taj što ugrubo rečeno Hrvati u budžet donose 50 % novaca muslimani također 50 %. A kad se uzme u obzir da je danas muslimana u BiH 1.920.000 (48 %) a Hrvata 573.000 (14.3%) jasno je zašto muslimani žele zadržati za svoje interese doprinose Hrvata u ukupnom proračunu. Na ovaj način Hrvati daju 50 % u budžet, muslimani također, ali se u hrvatske krajeve vraća 20 % ukupnih sredstava, a u muslimanske 80 %. To su jasni razlozi zašto muslimani ne žele treći entitet.
A Hrvati upravo zbog ovakvih igri i igrica žele svoj, treći dio kolača da rade s njim što hoće. Po mom mišljenju u BiH je za Hrvate nužno da dobiju svoj entitet. Nije tajna, velika većina Hrvata bi željela da dobiju svoj dio BiH i pripoje ga Hrvatskoj. Ali u ovom trenutku nije vrijeme za komadanje BiH, ali za njeno preuređenje je apsolutno došao trenutak. Ovako kao što danas svoj entitet i svoju zemlju imaju Srbi u BiH trebaju ga imati i Hrvati. Svoj dio sa visokom autonomijom. Entitet u kojem će moći raspolagati sa svojim novcima, praviti svoje škole, svoja igrališta, dvorane, graditi tvornice, proširivati sveučilište.. Biti svoji na svome. Ovih dana se provlači kroz medije tekst koji predviđa nove države u Europi. I do 2020. predviđaju nastanak Kurdistana, Baskije, Čečenije, Abkhazije, Južne Osetije ali i Republike Srpske i Herceg Bosne. Predviđa se i uskoro nakon ovoga i ulazak područja Herceg Bosne u Republiku Hrvatsku kao i Republike Srpske u Srbiju. A karta bi za ovo naše područje izgledala ovako:
Neki će reći san, neki će reći java.. Ali zar smo početkom osamdesetih godina vjerovali da će nestati Jugoslavija ? Zar smo vjerovali polovicom devedesetih da će se Kosovo osamostaliti? Kosovari su sanjali, a jesu li vjerovali ili ne teško je reći.. Sanjaju danas i Hrvati u BiH svoju ravnopravnost sa druga dva naroda.. Sanjaju svoju Herceg Bosnu ma kolika da jest.. To je danas san.. A sutra? Ja ipak vjerujem-java..
